Povijest Yoge

povijest yoge

Yogu je na Zapadu prvi prezentirao Swami Vivekananda krajem 19. st. koji se često susretao s Nikolom Teslom. Kasnije su je popularizirali Yogananda, nakon Prvog svjetskog rata, a nakon toga Maharashi Mahes Yogi koji je jedini znanstveno ispitao meditaciju i dokazao da ona djeluje na poboljšanje zdravlja i drugih funkcija.

Yoga je indijska, mentalno- fizička i duhovna praksa ili disciplina. Postoji široki spektar škola koje koriste yogu: od hinduizma, budizma (uključujući Vajrayanu i tibetanski budizam), Jainizam te nešto malo neki islamski redovi kao i neki mistični redovi u pravoslavlju. Kronologija prvih tekstova koji opisuju yoga-praksu su nejasna. Najpoznatiji tekst i osnova joge su Yoga-Sutre koje je napisao prvi komentator yoge, Patanjdjali i to je najopsežniji i detaljniji opis onoga što yoga jest i što ona predstavlja. Hatha yoga se u tekstovima pojavila oko 11. stoljeća nove ere, a u svojim počecima bila je povezana s tantrizmom kada se yoga najviše razvila točnije od 4.stoljeća kada je napravljen zaokret od starog pristupa. Tako, na primjer, Patanjdjali ne spominje chakre, njih nema u Yoga sutrama, a one se pojavljuju tek u tantrizmu u 4. stoljeću. Neki gurui (učitelji) često spominju da je njihovo učenje nastalo na temelju Vedske tradicije, ali tradicija hinduizma je mješavina: yoge, Veda, Upaništada, književnih epova i lokalne tradicije koja varira sa štovanjem različitih bogova od Sjevera do Juga Indije.  

Do prije stotinjak godina nije se mnogo znalo o počecima yoge. 1920-ih arheolozi su se iznenadili kad su pronašli civilizaciju u dolini rijeke Ind, izuzetno razvijenu kulturu koja je cvjetala na ogromnom području i bila najveća civilizacija drevnog doba. U ruševinama velikih gradova Mohenjo Daro i Harappa pronađeni su pečati sa prikazom yoga asana. Potom je u  2002.g. iz satelita, na dnu Indijskog oceana kod Bombaja nađen do sada najstariji grad Khavabat čija je starost datirana na čak 9500 godina. Nastao je još u ledeno doba kada su obale bile puno niže nego danas. Indijska hinduistička kultura razvila se na tom području i pokupila mnoge značajke te prastare civilizacije. Civilizacija u dolini rijeke Ind i Sarasvati koje su nekada davno prolazile sjevernom Indijom (danas postoji samo Ind i prolazi kroz Pakistan) poznavala je napredne građevine i kanalizacijski sustav kakav se nije razvio na Zapadu sve do Rimskog carstva; imali su ogromna javna kupališta čiji su zidovi bili otporni na vlagu, geometrijski pravilne popločene ulice, zgrade s mnogo katova… Ta je civilizacija bila ujedno i pomorska velesila, trgovala je s Mezopotamijom i drugim dijelovima Bliskog istoka i Afrike. Iako je preživjelo svega nekoliko umjetnina, one pokazuju značajno umijeće umjetnika. Dugo se mislilo da je ta civilizacija uništena kad su do nje došli „osvajači“ Arijevci. Danas istraživači njeguju malo drugačiju sliku drevne indijske povijesti: došli su do zaključka da nije bilo invazije Arijevaca te da su gradovi na rijekama Ind i Sarasvati propali zbog klimatskih promjena koje su dovele do tektonskih poremećaja i tako promijenile tijek rijeka. Sarasvati, najveća indijska rijeka uz koju je živjelo barem 2500 naselja, presušila je i sada je na mjestu njezinog korita pustinja Thar (Velika Indijska Pustinja). Presušivanje Sarasvati bilo je završeno do 1900. g. pr.n.e. i imalo katastrofalne posljedice: stanovništvo je migriralo prema istoku, prema rijeci Ganges, te prema jugu, u središnju Indiju.

 Sarasvati je najslavnija rijeka Rig-Vede, najstarijeg poznatog teksta. Rig-Veda je napisana na arhaičnom sanskritu i bila je prenošena usmenom predajom. Oni koji su je zapisali bili suvremenici ljudi iz civilizacije u dolini rijeke Ind (koja je cvjetala oko 3000.-1900. g.pr.n.e.). Mnoge reference sugeriraju da je Rig-Veda i starija, da je tih 1028 stihova nastalo i 4000 g .pr.n.e. pa i prije toga.

 Veda na sanskritskom jeziku znači znanje ili znanost. Vede nisu knjige već mudrost koja se odnosi na apsolutno znanje. U Vedama je sadržano ogromno znanje o filozofiji, religiji, sociologiji, antropologiji, psihologiji, ekonomiji, povijesti, astronomiji, astrologiji, strategiji ratovanja, fizici, matematici, kemiji, umjetnosti, itd. Također, Vede nam daju upute kako na najbolji način živjeti u ovom materijalnom svijetu i istovremeno se uzdići na višu, duhovnu razinu.

Četiri su vrste Veda od kojih je Rig Veda (ponekad se susreće oblik Rg Veda) najstarija i sadrži himne u čast arijskih bogova, prikazanih kao personifikacija prirodnih sila. Druga knjiga je Samaveda koja sadrži stihove koji su odabrani za pjevanje. Treća je Yajsurveda u kojoj se daju prozne upute o obredima, a četvrta Atharvaveda u kojoj su predstavljeni obredi i čari u stihovima, i u kojoj se posebna pozornost posvećuje liječenju bolesti.

Upanišade su komentari tekstova Veda koji nude mnoštvo filozofskih nagađanja o podrijetlu svemira, prirodi božanstava, Atmanu (ljudskoj duši) i odnosu ljudske duše prema univerzalnoj duši (bog Brahman) i datiraju iz 600. godine prije Krista. Hinduizam nudi tri spasenja od ciklusa ponovnog rađanja: filozofija ili spoznaja,vjerski obredi i pobožnost. Tako, dakle,u hinduizmu postoje vrhunska filozofija, umovanje i najstrpljivija disciplina koncentracijske meditacije, religijski obredi i posvećena pobožnost u štovanju kipova nebrojenih omiljenih bogova. Za Hinduse su značajna i dva epa: Ramayana i Mahabharata. Ramayana je nastala od drevne herojske priče o bogu Višnu koji se pojavljuje kao knez Rama i izbavlja svoju ženu od Ravane, demonskog kralja Lanke uz pomoć boga majmuna, Hanumana. Mahabharata je nastala od drevne vojničke priče o bogu Višnu koji se pojavljuje kao Krišna, prijatelj i saveznik petero Pandava braće koji su junaci u velikoj bici Pandave i Kurave.

Yogu je na Zapadu prvi prezentirao Swami Vivekananda krajem 19. st. koji se često susretao s Nikolom Teslom. Kasnije su je popularizirali Yogananda, nakon Prvog svjetskog rata, a nakon toga Maharashi Mahes Yogi koji je jedini znanstveno ispitao meditaciju i dokazao da ona djeluje na poboljšanje zdravlja i drugih funkcija. Pošto Zapadnjaci teško meditiraju, yoga vježbe su se utemeljile na Zapadu koji do danas gaji kult tijela i zbog svojih položaja i oblikovanja tijela, yoga nije imala ozbiljnijeg premca.

Yoga je indijskoj tradiciji više od tjelovježbe, to je meditativno i duhovna praksa koja je kao takva najuspješnija pogotovo po pitanju rješavanja bolesti, ali ona mora biti način života da bi imala duboke rezultate na život pojedinca.

Izvori:

  • Fraser, Tara, “Yoga za svakoga”, Biovega, Zagreb 2002. ISBN 953-6567-31-8
  • Mahesvarananda, Svami Paramhans, “Yoga u svakodnevnom životu”, Ibera Verlag, 2000.